18Nov2013

Diskusija o izveštavanju medija o ljudskim pravima

U izveštavanju medija o ljudskim pravima u Srbiji ima izvesnog napretka, posebno u slučaju izveštavanja o Paradi ponosa, međutim senzacionalističko pisanje ne jenjava, novinari ne umeju da prepoznaju povrede prava i zapravo svojim pisanjem često čine takve povrede. Takođe, i dalje ne postoji dovoljna zainteresovanost medija za tematiku ljudskih prava, te su i mnogi pozitivni pomaci ostali bez medijskog odjeka.

Ovo su glavni zaključci panel diskusije „Izazovi strateškog zastupanja i izveštavanja o ljudskim pravimaˮ, koju je 15. novembra 2013, u Kući ljudskih prava u Beogradu, organizovao Komitet pravnika za ljudska prava (YUCOM), uz podršku Civil Rights Defenders. Pored pravnika i advokata YUCOM-a, u diskusiji su učestvovali predstavnici republičkih i pokrajinskih nezavisnih državnih organa, medija, a među predstavnicima civilnog društva bila je i predstavnica Centra za istraživanje javnih politika.

U samom uvodu u panel, direktor YUCOM-a Milan Antonijević govorio je o nedavnoj presudi za fizički napad u autobusu u Novom Sadu (napadač je mislio da mu se žrtva „nabacujeˮ), kada je napadač osuđen na 7 godina zatvora i koja predstavlja slikovit primer odnosa medija u Srbiji prema tematici ljudskih prava. Po njegovom mišljenju, ova blagovremena i srazmerna presuda za homofobični napad predstavlja veliki uspeh za srpsko pravosuđe, a mediji skoro uopšte nisu izvestili o tome.

Prvi deo panela odnosio se na pružanje besplatne pravne pomoći, a pravnica YUCOM-a Milena Vasić predstavila je YUCOM-ov program besplatne pravne pomoći. Pokrajinski ombudsman Aniko Muškinja Heinrich govorila je o razočaravajućim rezultatima istraživanja o pružanju besplatne pravne pomoći u Vojvodini. Rezultati su pokazali da vlada opšta konfuzija oko toga koji organi mogu i treba da pružaju besplatnu pravnu pomoć, a zaključak je da su pokrajinski organi vrlo malo spremni da izađu u susret građanima i pruže pomoć.

U drugom delu panela, posvećenom izveštavanju medija o ljudskim pravima, Antonela Riha, pomoćnica glavnog i odgovornog urednika NIN-a, istakla je da je nevladin sektor u Srbiji napredovao više od medija i da su mediji zapravo oblast koja sve više nazaduje. Novinari u Srbiji, pre svega, ne znaju svoj zanat, a zatim nemaju nikakvo pravničko znanje, niti umeju da prepoznaju povrede prava. Takvo stanje vlada u većini medija, a posebno u onim najtiražnijim, koji fokus stavljaju na sam incident jer takve priče „prodajuˮ novine. Ona smatra da NVO treba da ulože više napora u edukaciju novinara.

Velimir Ćurgus Kazimir, direktor Medijskog arhiva EBART, izlaganje je započeo konstatacijom  da je srpsko društvo izgubilo ideju o ljudskim pravima i da vlada veliko neprijateljstvo prema NVO, posebno onim koje se bave zaštitom ljudskih prava. Prema evidenciji EBART-a, od 2012. godine broj tekstova o temama u vezi sa ljudskim pravima u srpskim medijima počinje da opada, a raste broj tekstova o korupciji. Naglasio je da postoji problem saradnje policije i nekih medija, pri čemu uveliko „cureˮ informacije iz policije.

Vlada Milić, zamenik direktora i urednik PG Mreža, rekao je da u istočnoevropskim zemljama i dalje postoji „hladnoratovskaˮ averzija prema ljudskim pravima, a da se u Srbiji, u uslovima krize i siromaštva, bavljenje ovom temom smatra za „luksuzˮ. Smatra da je veliki problem domaćih medija što retko kada neku priču isprate dugoročno, već se uglavnom piše radi senzacije. Složio se sa Rihom da je medijima neophodna pomoć NVO, ali upozorava da NVO ne smeju da odu u „akademizamˮ, kako bi njihov rad bio dovoljno razumljiv široj populaciji.

Lazar Pavlović, predsednika GSA, takođe je osudio veliki senzacionalizam u izveštavanju domaćih medija o temama iz oblasti ljudskih prava, ali je napomenuo da ima napretka u izveštavanju, posebno u slučaju Parade ponosa.

Đorđe Krivokapić (SHARE Defence / FON) kao značajan problem istakao je činjenicu da u Srbiji digitalna prava nisu prepoznata kao ljudska prava.

Profesor Fakulteta političkih nauka Dejan Milenković govorio je o učestalom ugrožavanju prava pojedinaca od strane medija, i zaključio da bi mediji posebno trebalo da obrate pažnju na pravo svakog pojedinca na pravično suđenje i pravo na privatnost. Takođe, on smatra da je tokom proteklih godina bilo previše medijskih edukacija, a da su one dale jako malo rezultata.