IN MEMORIAM Pavle Golicin
Pavle je preminuo prerano, u gradu koji je izabrao za novi početak, u kome su i drugi nemirnog duha, poput Jamesa Joycea, tražili svoju Itaku. Život je doživljavao kao stalnu avanturu i potragu za smislom i ljudskošću.
Pamtićemo ga po glasnom smehu i znanju koje je brzo sticao, a delio s lakoćom i radošću. Pamtićemo ga kao nekoga ko je istinski verovao u prijateljstvo bez uslovljavanja baš onako kako to najbolje opisuje Albert Camus:
„Ne hodaj ispred mene – možda te neću slediti. Ne hodaj iza mene – možda te neću voditi. Hodaj pored mene – i samo budi moj prijatelj.“