28Aug2014

Manjkavosti institucionalnog i pravnog okvira za rodnu ravnopravnost u Srbiji 

U organizaciji Akademije ženskog liderstva 28. avgusta 2014. u Beogradu je održan Okrugli sto posvećen inicijativi koja je 11. avgusta upućena Vladi Republike Srbije sa ciljem da se podstaknu aktivnosti na zaokruživanju i unapređenju institucionalno-pravnog okvira za sprovođenje politike rodne ravnopravnosti i primenu propisa od značaja za rodnu ravnopravnost u Republici Srbiji.

Akademija ženskog liderstva, koja okuplja Beogradski fond za političku izuzetnost (BFPE), Centar za podršku ženama (CPŽ) i Centar modernih veština (CMV), je podsetila da je nakon ukidanja Uprave za rodnu ravnopravnost u aprilu ove godine, tokom skupštinske rasprave o Zakonu o vladi dato obećanje da će se formirati Kancelarija za rodnu ravnopravnost, ali da ono do danas nije ispunjeno.

U inicijativi koju je podržalo 50 organizacija civinog društva i 68 uticajnih osoba Akademija je pozvala Vladu Srbije da konstituiše novi sastav Saveta za rodnu ravnopravnost kako bi se omogućio dalji rad ovog tela, koji bi bio upotpunjen formiranjem Kancelarije za rodnu ravnopravnost koja bi Savetu pružala podršku u radu. Takođe je predloženo i unapređenje pravnog okvira od značaja za rodnu ravnopravnost.

Okrugli sto je bio prilika da se članice Akademije i učesnice skupa upoznaju sa sadržajem inicijative i razmene mišljenja o načinima unapređenja institucionalno-pravnog okvira rodne ravnopravnosti u Srbiji.

Sonja Liht, predsednica BFPE, istakla je da stvaranje Kancelarije za rodnu ravnopravnost treba posmatrati iz ugla rada državnih regulatornih tela koji su pokazali da je zahvaljujući ovakvim institucijama država napravila određene korake unapred. U situaciji kada je mala zastupljenost žena na pozicijama odlučilaca, kako u javnom tako i u privatnom sektoru, i kada postoji epidemija porodičnog nasilja, po njenom misljenju neophodno je postojanje institucionalnog mehanizma koji će obezbediti napredak u razumevanju i praksi rodne ravnopravnosti.

Zorana Antonijević, savetnica za rodnu ravnopravnost u misije OEBS, je istakla da je poštovanje rodne ravnopravnosti obaveza kako OEBS-a tako i svih članica, uključujući i Srbiju. U poslednjoj deceniji u Srbiji su postignuta značajna strateška pomeranja kada je reč o rodnoj ravnopravnosti, ali je složene zakone i politike nemoguće uspešno sprovoditi bez institucionalne podrške. Naglasila je da postojanje tela kao što je Kancelarija za rodnu ravnopravnost pokazuje političku volju i posvećenost vlasti rešavanju pitanja rodne ravnopravnosti koja su goruća jer se tiču svakodnevnog života građana. Podsetila je da će predsedavanje OEBS-om biti prilika za Srbiju da tu volju i posvećenost pokaže.

Ispred UNWOMEN, Milana Rikanović, je istakla da samo saradnja i postizanje konsenzusa mogu dovesti do postizanja rezulata kada je reč o rodnoj ravnopravnosti. Ona je ponovila da je rodna ravnopravnost međunarodna obaveza Srbije i podsetila je da je Komitet za eliminisanje diskriminacije žena preporučio Srbiji da osnaži nacionalni mehanizam za rodnu ravnopravnost, obezbeđujući mu i političku i finansijsku podršku. Naglasila je da je rodnu ravnopravnost važno posmatrati ne samo kao ispunjavanje međunarodne obaveze već obaveze prema svojim građanima.

Šefica pregovaračkog tima u procesu evropskih integracija, prof. dr. Tanja Miščević, ukazala je da svaki napredak u institucionalnoj izgradnji predstavlja napredak za državu jer doprinosi stabilnosti i štiti građane. Ona je istakla da se rodna ravnopravnost sadrži u više pregovaračkih poglavlja, a ne samo u poglavlju 23, i da zavisi od jačanja institucionalnih struktura i sprovođenja zakona. Značaj rodne ravnopravnosti nije u ispunjenju indirektnih uslova koje je postavila EU, već u promenama u životima građana. Stoga, po mišljenju šefice pregovaračkog tima, Kancelarija za rodnu ravnopravnost kao osnovni zadatak treba da ima promociju rodne ravnopravnosti, jer ona stvara preduslove da građani mogu da koriste sve svoje potencijale za poboljšanje uslova života.

Prof. dr. Marijana Pajvančić je istakla da je pravno-institucionalni okvir rodne ravnopravnosti u Srbiji lavirint, i da samo dobar zakon koji se primenjuje menja naše živote. Rodnoj ravnopravnosti ne treba pristupati kao da je u pitanju jedna oblast, već je neophodno ustanoviti na nivou izvršne vlasti jedno multisektorsko telo, odnosno sistem koordinisanih institucionalnih aranžmana i implementacione instrumente.

Poverenica za zaštitu ravnopravnosti, prof. dr. Nevena Petrušić, je napomenula da su pozitivni pomaci vidljivi, ali da je stanje u praksi daleko od zadovoljavajućeg. Ona je istakla da institucionalni seksizam i nerazumevanje rodno zasnovanog nasilja pokazuju da samo postojanje zakona o ravnopravnosti polova nije dovoljno. Primeri iz istraživanja koja je uradila Kancelarija poverenice za zaštitu ravnopravnosti pokazuju da su ispitani građani prepoznali žene kao grupu koja je najviše izložena diskriminaciji. S druge strane istraživanja su pokazala da su žene za predstavnike iz javne vlasti tek na šestom mestu po izloženosti diskriminaciji, a da samo 1/5 od njih zna da je diskiminacija zakonom kažnjiva. Poverenica je istakla da će, u okviru svojih nadležnosti, preporučiti formiranje Kancelarije za rodnu ravnopravnost.

Marija Srdić iz Centra za podršku ženama je iznela zanimljiva zapažanja o ulozi ženskih organizaciji u ostvarenju rodne ravnopravnosti u Srbiji. Istraživanje koje je ova organizacija uradila su pokazala da ženske organizacije pored usluga pomoći i zaštite koje pružaju ženama, i aktivnosti zagovaranja, često obavljaju ulogu koju bi trebalo da izvršavaju državni organi i mehanizmimi rodne ravnopravnosti. Delovanje ženskih organizacija je u velikoj meri oslonjeno na međunarodne donacije i volonterski rad. Srdić je istakla da postoji trend marginalizacije i obezvređivanja rada ovih organizacija koji se sa nacionalnog prenosi na lokalni nivo.  

Jasna Vujačič iz nekadašnje Uprave za rodnu ravnopravnost, istakla je da je novoformirani Odsek za unapređenje rodne ravnopravnosti u okviru Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike nasledio u velikoj meri poslove Uprave za rodnu ravnopravnost. Ona je napomenula da  nekadašnja uprava nije mogla više da uradi na polju rodne ravnopravnosti jer nije imala često nadležnosti u odnosu na druga ministarstva i lokalne nivoe vlasti.

Taj problem je istakla i profesorka Pajvančič koja se stoga zalaže za postojanje nacionalnog institucionalnog mehanizma koji je na nivou izvršne vlasti (a ne u sastavu nekog ministarstva) i u njegov sastav bi ulazili ministri iz ključnih oblasti za rodnu ravnopravnost. Ona je u zaključnom delu Okruglog stola istakla i da je obzirom na veliki broj manjkavih članova postojećeg zakona, neophodno usvojiti novi Zakon o ravnopravnosti polova. Kako je to duži proces, u međuvremenu je po njenom mišljenju moguće reaktivirati postojeći Savet za rodnu ravnopravnost i ojačati ga operativnim telom tj. Kancelarijom.

Narodna poslanica Gordana Čomić je na kraju diskusije predložila konkretne korake koje ženska parlamentarna mreža može da ponudi kao odgovor na inicijativu Akademije ženskog liderstva: da otvori temu izmene i/ili dopune Zakona o ravnoravnosti polova, zatraži javno slušanje na ovu temu, kao i da za period 2014-2017 zatraži javno slušanje sa ministrima odgovornim za pitanja rodne ravnopravnosti, evropske integracije i zaštitu ljudskih prava.

Akademija ženskog liderstva će predloge koji su izneti na današnjem skupu uvrstiti u svoje dalje aktivnosti koje su usmerene na unapređenje institucionalnog i pravnog okvira rodne ravnopravnosti u Republici Srbiji.

Snimak debate dostupan je na sajtu Media Centra.