Mapiranje (ne)diskriminacije u sistemu vojnog školstva

Pitanja (ne)diskriminacije sporo ulaze u sistem vojnog školstva

Diskriminacija ranjivih grupa (žena, etničkih i religijskih manjina, pripadnika LGBT populacije) i odnos prema njima gotovo da uopšte nisu zastupljeni u nastavnom procesu u Vojnoj akademiji i Vojnoj gimnaziji, pokazuje istraživanje Centra za istraživanje javnih politika. Ovo, prvo i za sada jedinstveno istraživanje jedne nevladine organizacije kod nas, o zastupljenosti (anti)diskriminatornih tema u nastavi u ovim vojnim školama pokazalo je da materijal kojim se koriste predavači uglavnom nije menjan i inoviran, dok su pojedini udžbenici izuzetno stari, a neki sadrže i otvoreno diskriminatorne stavove.

Rezultati istraživanja sadržani su u publikaciji "Mapiranje (ne)diskriminacije u sistemu vojnog školstva Republike Srbije".

Iako je u Republici Srbiji formalno uspostavljen jasan pravni okvir protiv svih oblika diskriminacije, a i u vojnoobrazovnom sistemu su izvršene značajne reforme, poput prijema žena na Vojnu akademiju, ovi pomaci u najvećem broju slučajeva nisu ispraćeni i odgovarajućom promenom diskursa u obrazovnom procesu. Udžbenici i ostali nastavni materijali izuzetno se sporo menjaju, a čak i neki od najskorije izdatih udžbenika sadrže neadekvatne formulacije sa stanovišta zaštite ljudskih prava.

Ovo istraživanje pokazuje da se diskriminacija najčešće pominje samo kao pojam, bez pozivanja na konkretne primere. Iako postoje pojedini dobri primeri – u nekim udžbenicima Vojne akademije novijeg datuma, kao i u materijalu sa kursa za obuku učesnika multinacionalnih operacija – nijedan od analiziranih materijala ne sadrži pozitivne primere antidiskriminacije za sve posmatrane ranjive grupe. Istovremeno, pokazuje istraživanje Centra, kadeti i kadetkinje Vojne akademije, kao i učenici Vojne gimnazije, uglavnom smatraju da se pitanju diskriminacije neopravdano posvećuje previše pažnje u javnosti. U svojoj sredini ne prepoznaju diskriminaciju, i iz toga izvode zaključak da ona i ne postoji ni u sistemu vojnog školstva, ni u sistemu odbrane. Rezultati dobijeni analizom dela nastavnih sadržaja u vojnom obrazovnom sistemu, u skladu su sa nepovoljnim trendovima zastupljenim u civilnom obrazovanju, na koji već duže vreme upozoravaju Poverenica za zaštitu ravnopravnosti, Zaštitnik građana i deo stručne javnosti. Naime, iako većina zakona koji regulišu obrazovni sistem sadrži neke antidiskriminatorne odredbe, a Zakon o udžbenicima konkretno navodi da oni ne smeju biti diskriminatorni ni po jednom osnovu, udžbenici, posebno srednjoškolski, obiluju stereotipima i zastarelim shvatanjima, a sporni sadržaji sporo se menjaju. Integrisanje antidiskriminatornih normi u obrazovni sistem ključno za usvajanje sistema vrednosti koji promoviše toleranciju i poštovanje ljudskih prava.

Istraživački tim Centra zato smatra da vojno-obrazovni sistem ne treba da čeka pozitivne promene u civilnom sistemu, već da im ide u susret. Razlozi za to su dvostruki: sistem odbrane redovno prati sve inovacije u zakonodavstvu, a vojno školstvo je manji i time fleksibilniji sistem u procesu reforme, te se otvara široko polje za uvođenje neophodnih promena u tretiranju pitanja diskriminacije već od naredne godine. Ovo se prvenstveno odnosi na Vojnu akademiju, budući da je nastavni program Vojne gimanzije izjednačen sa ostalim gimnazijama u Srbiji.

Istraživački tim Centra formulisao je preporuke donosiocima odluka, kako bi se i u vojnom obrazovanju nastavila pozitivna praksa u oblasti zaštite i promocije ljudskih prava koju je Ministarstvo odbrane započelo upisivanjem žena na VA i formulisanjem i sprovođenjem NAP za primenu Rezolucije UN 1325 u Srbiji, Potrebno je takođe da se nediksriminatorni odnos prema ženama, nacionalnim i etničkim manjinama, pripadnicima različitih veroispovesti i ateistima, kao i pripadnicima LGBT populacijeugradi u celokupni sistem obrazovanja i da postane predmet veće pažnje državnih inedržavnih aktera u nadzoru nad primenom postojećih strategija iz ove oblasti. Istraživački tim Centra uspostavio je saradnju sa Vojnom akademijom i Vojnom gimnazijom u sprovođenju ovog projekta i analizirao metodološki ciljan odabrani matrijal. Konkretno, analizirano je 12 udžbenika i priručnika u upotrebi u Vojnoj akademiji, 3 udžbenika za ključne društvene predmete u Vojnoj gimnaziji, 2 priručnika iz humanitarnog prava koji se koriste u osnovnoj obuci vojnika i za komandire, i materijal sa jednog kursa za obuku učesnika u multinacionalnim operacijama. Uz to, u periodu od maja do jula 2013. godine organizovane su četiri fokus grupe – sa učenicima Vojne gimnazije i kadetima i kadetkinjama I i IV godine studija Vojne akademije, konsultativni intervjui sa određenim brojem rukovodilaca i profesora Vojne akademije i Vojne gimnazije, a o prvim nalazima istraživanja diskutovalo se na okruglom stolu sa predstavnicima ovih vojnoškolskih institucija, kao i predstavnicama ključnih institucija koje se bave ljudskim pravima i zaštitom od diskriminacije.

Budući da istraživanje ne predstavlja sveobuhvatnu analizu svih udžbenika i pratećih nastavnih materijala i sadržaja, već analizu jednog dela materijala, ono ostavlja mogućnost za dodatne analize kako bi se stekla kompletna slika o usaglašenosti sadržaja u sistemu vojnog obrazovanja sa pozitivnim zakonskim propisima. Istraživanje je sprovedeno u okviru projekta „Mapiranje (ne)diskriminacije u sistemu vojnog školstva Republike Srbije, koji su podržali Ženevski centar za demokratsku kontrolu oružanih snaga (DCAF) i Fondacija za otvoreno društvo.

Publikaciju Mapiranje (ne)diskriminacije u sistemu vojnog školstva RS možete preuzeti ovde